Splitska je priobalno mjesto na otoku Braču, u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Nalazi se 4 kilometra istočno od Supetra i 2 km zapadno od Postira. Prema popisu stanovnika iz 2001. godine, Splitska broji 402 stanovnika. Naselje se razvilo u 16. st., nakon osnutka u 13. st. u kojem su ga razorili omiški gusari. U Splitskoj se u antičko doba nalazila luka iz koje se izvozio brački kamen korišten za izgradnju Dioklecijanove palače u Splitu. U neposrednoj blizini Splitske, u kamenolomima Rasohe i danas se može vidjeti reljef Herakla uklesan u stijeni, djelo jednog od Dioklecijanovih klesara.

Otok Brač

Otok kamena, sunca i mora, najveći je dalmatinski otok. To je otok strmih obala i surih hridi, ali još više, otok predivnih, rajskih plaža. Brojna naselja na obali i unutrašnjosti otoka kao kameni spomenici ponosno čuvaju bogatu baštinu od drevnih dana. Brač je kroz povijest mijenjao brojne gospodare, no specifični je brački kamen i danas ostao postojani svjedok duše otoka. Dijelić te duše ugrađen je u neke od najznačajnijh građevina prošlosti (Dioklecijanova palača) i sadašnjosti (Bijela kuća u Washingtonu).

Vidova Gora

Najviši vrh jadranskog arhipelaga Vidova gora (780 m) nalazi se na otoku Braču. Živopisna planina s pastirskim stanovima od kojih se posebno preporuča posjetiti one u Gažulu jer omogućuje potpuni profil kroz sve varijetete bračkog krša s endemskim šumama crnog bora. Gora je dobila ime po ruševinama kapelice sv. Vida, stotinjak metara od vrha, čiji titular upućuje na prastari hrvatski kult slavenskog boga Svetovida. Panorama s Vidove gore nešto je što se ne propušta prilikom posjete otoku Braču. U dubini se vidi zlatni prst Zlatnog rata, niska bračkih uvala, a preko puta sjeverna strana otoka Hvara, poluotok Pelješac, Korčula, Vis i Biševo, sve do Jabuke, a za osobito vedrih dana može se nazrijeti i Monte Gargano na Apeninskom poluotoku.

Pustinja Blaca

Pustinja Blaca, nekada slavna glagoljaška pustinja, a kasnije i zvjezdarnica, nalazi se na istočnom obronku doline na južnoj strani otoka Brača, između Bola i Milne. Komotan pristup moguć je širokim putem iz Blatačke uvale ili pješačkom stazom iz unutrašnjosti otoka, preko Nerežišća, lokve Žurmo (sljeme starokršćanskog sarkofaga kao pojilo konja i mazgi) i Dragovode (s kućama nekadašnjih bračkih pastira, podignutim kraj izvora žive vode). U špilji zvanoj Ljubitovica na strmoj prodolini na južnoj strani otoka godine 1551. dvojica popova glagoljaša iz Poljica našli su stan koji se ubrzo razvio u pustinjački samostan. Od 11.000 knjiga u samostanskoj knjižnici značajan dio je iz vremena prije 1800., a arhiv pokazuje da su se generacijama pedantno bilježili svi gospodarski i svakodnevni poljodjelski poslovi, počeci cvjetanja bilja, rasta i branja plodova na blatačkim poljima, i općeniti klimatski ritmovi. Blaca su sačuvala svoj inventar, danas izložen u muzejskoj postavi. Posebno je vrijedna astronomska ostavština zadnjeg blačtackog pustinjaka don Nike Miličevića mlađeg.

Zmajeva špilja

Zmajeva spilja i reljefi u njoj prvorazredni su spomenik pećinskoga samostanskog života popova glagoljaša u XV. stoljeću. Oko 200 metara iznad Murvice ova je spilja poslužila kao obitavalište i kao hram poljičkih glagoljaša koji su sredinom XV. stoljeća prebjegli ovdje na nenaseljene strme južne obronke otoka da u spilji započnu svoj redovnički život i da ga uzdignu do zavidne visine zajedno s drugim pustinjama (eremitažama), kao što je bila pustinja Silvio (Dubravčić) zapadno od spilje, pustinja Stipančić s njezine jugoistočne strane, te pustinje Dutić i Dračeva luka zapadno od Murvice. Ovdje kao da je balzamirana duhovna povijest jednoga naroda, u kojoj je pomireno njegovo davno poganske poimanje svijeta s kršćanskim naukom. Ovdje nad morem, odakle se stere pogled u daleki Mediteran, čuvalo se i njegovalo glagoljaštvo i glagoljica. Odavde potječe rijedak primjerak hrvatskoga glagoljskog prvotiska misala iz 1483. godine, sada u Dominikanskom muzeju na Bolu. Ovdje do danas žive slavenski mitovi o vilama, vukodlacima, morama i vješticama i mediteranske priče o Orkomarinu, jednookom divu koji živi u pećini.

Kamenoklesartstvo

Brački kamen predstavlja dušu otoka Brača. U malenom mjestu Pučišća smjestila se jedinstvena klesarska škola, a priča o tom mjestu, školi i obližnjem kamenolomu, ujedno je i priča o povijesti, tradiciji i slavi bračkoga kamena. Tu se već gotovo stotinu godina djeca uče klesanju bijelih sedimenata, koristeći se pritom tradicionalnim zubatim alatima, zaostalima još iz rimskih vremena. Samo takav klesarski alat, kažu upućeni, može iz bijelog vapnenca izmamiti svjetlost – sjaj bjeline kristala vapnenca, sjaj zbog kojeg ljudi postaju zarobljenici kamena, odnosno klesari ili škarpelini. Bijelji od pahulje snijega, ovaj je kamen postao jednako cijenjen zbog svoje prave vrijednosti koliko i zbog one simboličke. Njegova svjetlost tako je zauvijek odredila sudbinu Brača i njegove najuglednije kaste – klesara i kamenara. I najdulji život prekratak je da bi se ispričala cijela priča o bračkom kamenu. Kao prvi na Braču, od pamtivijeka se spominju kamenolomi Plate, Rasohe i Stražišća, u neposrednoj blizini naselja Škripa i Splitske, u unutrašnjosti otoka. Njihovi ostaci i danas su vidljivi. U Rasohama, primjerice, na uklesanom natpisu uz kameni reljef rimskog boga Herkula, oblikovanog u živoj stijeni, stoji da je spomenik dao podići rimski vojnik Valerije Valerijan, nadzornik radova u kamenolomu u kojem su se izrađivali kapiteli…..